See in Reader
130 lines
6.5 KiB
Plaintext
130 lines
6.5 KiB
Plaintext
\id HAB
|
|
\ide UTF-8
|
|
\sts December 2016
|
|
\h HAB
|
|
\toc1 HAB
|
|
\toc2 HAB
|
|
\toc3 hab
|
|
\mt HAB
|
|
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 1
|
|
\p
|
|
\v 1 Proroštvo koje vidje prorok Habakuk.
|
|
\v 2 Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš?
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 3 Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!
|
|
\v 4 Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 5 Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča.
|
|
\v 6 Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa.
|
|
\v 7 On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 8 Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru.
|
|
\v 9 Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak!
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 10 Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.
|
|
\v 11 Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 12 Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 13 Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?
|
|
\v 14 Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara!
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 15 On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje.
|
|
\v 16 Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu.
|
|
\v 17 Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice?
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 2
|
|
\p
|
|
\v 1 Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 2 Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita."
|
|
\v 3 Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti!
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 4 Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.
|
|
\v 5 Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 6 Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama!
|
|
\v 7 Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti!
|
|
\v 8 Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 9 Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla!
|
|
\v 10 Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe.
|
|
\v 11 Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 12 Jao onom tko grad diže krvlju i tvrđavu zasnuje na nepravdi!
|
|
\v 13 Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče?
|
|
\v 14 Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 15 Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost!
|
|
\v 16 Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju!
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 17 Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 18 Čemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Čemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuć' nijeme kipove?
|
|
\v 19 Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu.
|
|
\v 20 Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime!
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 3
|
|
\p
|
|
\v 1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice.
|
|
\v 2 Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 3 Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 4 Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.
|
|
\v 5 Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 6 On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 7 Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj.
|
|
\v 8 Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima?
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 9 Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo,
|
|
\v 10 planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 11 Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.
|
|
\v 12 Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 13 Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 14 Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga.
|
|
\v 15 Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda!
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 16 Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 17 Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 18 Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.
|
|
\v 19 Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.
|