113 lines
6.2 KiB
Plaintext
113 lines
6.2 KiB
Plaintext
\id NAM
|
|
\ide UTF-8
|
|
\sts December 2016
|
|
\h NAM
|
|
\toc1 NAM
|
|
\toc2 NAM
|
|
\toc3 nam
|
|
\mt NAM
|
|
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 1
|
|
\p
|
|
\v 1 Proročanstvo nad Ninivom. Knjiga viđenja Nahuma Elkošanina.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 2 Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje.
|
|
\v 3 Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 4 Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. ...Bašan i Karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana!
|
|
\v 5 Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 6 Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 7 Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu
|
|
\v 8 kada potopne vode poplave. Uništit će one koji se protiv njega podižu, progonit će svoje dušmane u najmrkliji mrak.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 9 Što vi snujete protiv Jahve? On uništava do kraja; nevolja se neće dva puta podići.
|
|
\v 10 Kao trnovita šikara i kao pijanci na pijanki, k'o suha slama bit će potpuno smlavljeni.
|
|
\v 11 Iz tebe je potekao onaj koji snuje zlo protiv Jahve, savjetnik Belijala.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 12 Jahve ovako govori: "Neka su spremni, neka mnogobrojni, bit će pokošeni, uništeni. Ako sam te ponizio, neću te odsada ponižavati.
|
|
\v 13 A sada, razbit ću jaram koji te steže, raskidat ću tvoje okove."
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 14 Protiv tebe Jahve naređuje: "Neće više biti roda tvoga imena, iz hrama tvojih bogova istrijebit ću likove rezane i livene, a od tvog groba ruglo ću učiniti."
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 15 (2:1) Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: "Spasenje!" Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal više neće prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt.
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 2
|
|
\p
|
|
\v 1 (2:2) Protiv tebe dolazi rušitelj. Postavi stražu na bedeme, gledaj na put, opaši bedra, saberi sve svoje snage.
|
|
\v 2 (2:3) Da, Jahve će obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov. Pljačkaši ih opljačkali, mladice im potrli.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 3 (2:4) Štitovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu; ognjem blista čelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im se propinju.
|
|
\v 4 (2:5) Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje goruće; kao munje, samo sijevaju.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 5 (2:6) Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme, već je zaklon postavljen.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 6 (2:7) Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palači.
|
|
\v 7 (2:8) Podižu, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile, tuguju kao golubice, u prsa se udaraju.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 8 (2:9) Niniva je nabujalo jezero, oni bježe pred vodom njezinom. "Zaustavite se, stanite!" Ali se nitko ne okreće.
|
|
\v 9 (2:10) "Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje dragocjenosti!
|
|
\v 10 (2:11) Pljačkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 11 (2:12) Gdje je skrovište lavovima i log lavićima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi mališani; plašio ih nitko nije.
|
|
\v 12 (2:13) Lav je grabio za svoje laviće, davio je za svoje lavice; svoje spilje punio je plijenom, svoja skrovišta lovinom.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 13 (2:14) "Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Pretvorit ću u dim tvoja bojna kola, mač će poklati tvoje laviće. Istrijebit ću sa zemlje tvoja pljačkanja, i neće se više čuti povik tvojih glasnika."
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 3
|
|
\p
|
|
\v 1 Teško gradu krvničkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljačkanjem on ne prestaje!
|
|
\v 2 Slušajte! Pucaju bičem! Slušajte! Štropot točkova! Konji upropanj, kola poskakuju.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 3 Konjanici u stremenu, mačevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiče!
|
|
\v 4 Eto plaće za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte čarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim čaranjima.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 5 "Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut ću skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat ću narodima, tvoju sramotu kraljevstvima.
|
|
\v 6 Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izložiti na stup sramote.
|
|
\v 7 Svaki koji te vidi, bježat će od tebe. Reći će: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naći tješitelje?"
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 8 Jesi li tvrđa od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziđe bilo je more, njezini bedemi bile su vode.
|
|
\v 9 Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoćnici.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 10 A i ona je otišla u progonstvo, morala je ići u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršćima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.
|
|
\v 11 Tako ćeš i ti biti slomljena, bit ćeš svladana; tako ćeš i ti morati tražiti utočište pred dušmaninom.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 12 Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti.
|
|
\v 13 Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 14 Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnječi blato, gazi ilovaču, uzmi kalup za opeku.
|
|
\v 15 A ipak će te oganj sažeći i mač potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci;
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 16 [16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu,
|
|
\v 17 [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 18 Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti.
|
|
\v 19 Tvojoj rani nema lijeka! Neizlječiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješću tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjećao na sebi tvoju okrutnost?
|