110 lines
5.7 KiB
Plaintext
110 lines
5.7 KiB
Plaintext
\id JON
|
|
\ide UTF-8
|
|
\sts December 2016
|
|
\h JON
|
|
\toc1 JON
|
|
\toc2 JON
|
|
\toc3 jon
|
|
\mt JON
|
|
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 1
|
|
\p
|
|
\v 1 Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu:
|
|
\v 2 "Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene."
|
|
\v 3 A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 4 Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti.
|
|
\v 5 Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lađe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 6 Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: "Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo."
|
|
\v 7 Potom rekoše jedni drugima: "Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam dođe ovo zlo." Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 8 Oni mu onda rekoše: "Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?"
|
|
\v 9 On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju."
|
|
\v 10 Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to učinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 11 Oni ga zapitaše: "Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bješnje dizalo.
|
|
\v 12 On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."
|
|
\v 13 Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 14 Tad zazvaše Jahvu i rekoše: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: činiš kako ti je milo."
|
|
\v 15 I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti.
|
|
\v 16 Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i učiniše zavjete.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 17 (2:1) Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi.
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 2
|
|
\p
|
|
\v 1 (2:2) Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.
|
|
\v 2 (2:3) On reče: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 3 (2:4) Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me.
|
|
\v 4 (2:5) Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 5 (2:6) Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše,
|
|
\v 6 (2:7) siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 7 (2:8) Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.
|
|
\v 8 (2:9) Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 9 (2:10) A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda."
|
|
\v 10 (2:11) Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 3
|
|
\p
|
|
\v 1 Riječ Jahvina dođe Joni drugi put:
|
|
\v 2 "Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći."
|
|
\v 3 Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 4 Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena."
|
|
\v 5 Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 6 Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.
|
|
\v 7 Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 8 Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio.
|
|
\v 9 Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?"
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 10 Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.
|
|
|
|
\s5
|
|
\c 4
|
|
\p
|
|
\v 1 Joni bi veoma krivo i rasrdi se.
|
|
\v 2 I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ.
|
|
\v 3 Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti."
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 4 Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?"
|
|
\v 5 Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 6 A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova.
|
|
\v 7 Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu.
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 8 Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti."
|
|
\v 9 Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt."
|
|
|
|
\s5
|
|
\v 10 Jahve mu reče: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo.
|
|
\v 11 A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!"
|